Translate

Претражи овај блог

На чистини, на ветру, на висини

На чистини, на ветру, на висини
Рани критички радови о Мирославу Лукићу Бели Тукадрузу

Директни контакт

Директни контакт са дописницима, преводиоцима, сарадницима, пријатељима, филантропима, издавачима

ПРЕТРАЖИВАЧ. КОМПЛЕТАРИУМА

ПоРтАл |Сазвежђе З


СУРБИТА

понедељак, 2. јун 2008.

Svetiljka u tminama , 1 (074)

KRAJ EPOHE HOKUS - POKUSA

( Iz objavljenih i neobjavljenih
razgovora sa Miroslavom Lukićem )
(......) Oba romana, a naročito Ujkin dom, ubrzo po izlasku, ocenjeni su kao iskorak u odnosu na tradicionalnu i savremenu romanesknu praksu u našoj knjievnosti.Čitaoci i kritičari, susreli su se sa delom koje, iako je zaronjeno u istoriju, nije istorijski roman, a još manje hronika ili povest posvećena svom nacionu, njegovoj prošlosti. U romanu Ujkin dom, reč je o svojevrsnoj suptilnoj i maštovitoj poetsko - mitskoj reinterpretaciji nacionalne istorije novijih vremena, u neku ruku, to je roman o istoriji samoj, ali mitiziranoj. U romanu LITURGIJA, prepoznatljivi su više ili manje neki prelomni događaji u sudbini srpskog naroda koji su ostavili najizrazitiji trag u narodnom pamćenju. U balkanskoj i srpskoj istoriji, u istoriji uopšte, ništa se ne dešava samo od sebe. U oba romana, ti prelomni događaji, dati su kao fantazmagorično svedočanstvo o hodu kroz mitsko i istorijsko vreme, kolektivne i individualne košmare. Na nekim stranicama, u ovim romanima, kao da se gube veze između života i smrti, sna i jave, realnog i fantastičnog, prošlosti i sadašnjosti. Pa, ipak, u oba romana, u celini gledano, njihovog autora ne odvlači sporedno. Određena uverljivost i verodostojnost , u oba Lukićeva romana, širi se uvođenjem istorijskih, mitoloških i fantastičnih pojedinosti. Sudbina i istorija u ovim romanima ukrstile su se kao mačevi na dramatičnoj vetrometini i sceni razlaza individue i društva. U Ujkinom domu Lukić je progovorio o epohalnom problemu, o problemu sudbine jedne utopije u XX veku, o iskušenju kome su podlegli milioni, o posledicama i bilansima toga iskušenja i podleganja.
1. Uspeli ste ono što samo retkima polazi od ruke : da na čudotvoran način pomešate istinu i iluziju. Prepoznatljivi događaji u Vašim romanima : da li su to savremeni međaši u kataklizmičnom kretanju istorije? Napisali ste knjige o vremenima i sudbinama. Da li ste, opisujući likvidaciju ruske carske porodice u Jekaterinburgu 1917. godine, u Ujkinom domu, hteli da sugerirate čitaocima da su se time ostvarila proročanstva iz drevnih aramejskih, samaritskih i grčkih slova? Postoji li neka veza u Vašim romanima i sa Kremanskim proročanstvom?

- Odgovoriti na ova pitanja, u pravom smislu reči, značilo bi napisati novu, ili još nekoliko novih knjiga! Zatim, ja nisam siguran da sam učinio nešto čudotvorno; ono što možda iznenađuje moje eventualne čitaoce, to je, verovatno, grubo rečeno stvar savesti. Da, savest : u pravoj savesti je pravi duhovni život čovekov, "jer je u njoj njegova vera spojena s delotvornom ljubavlju; zbog čega činiti nešto po savesti kod (...) ljudi znači činiti nešto iz svojeg duševnog života..." Živimo u vremenu u kojem nas zapljuskuje plima neistina i konvertita, iskušenja, stihije i lažnih merila. Čitaoci treba da znaju da su oba romana i LITURGIJA i UJKIN DOM bili napisani pre skoro deset godina. Nisu hteli da ih objave ondašnji urednici u državnim izdavačkim preduzećima, što je i razumljivo, ali nisu hteli da ih objave ni pre nekoliko godina, i oni urednici koji u javnosti slove kao "demokrate", što je simptomatično. Nisu hteli da objave te rukopise, jer nisu imali vere (naklonosti prema istini koja nastaje odatle što se hoće istina zato što je istina). Dozvolite, u ovom vremenu u kome živimo, to insistiranje na tome da se hoće istina, za mene je bitno. Jer hteti istinu "zato što je istina jeste baš ono duhovno u čoveku, jer je potpuno zasebno od onoga što mu je prirodno, a to je hteti istinu ne radi istine nego radi svoje slave, dobra glasa ili dobitka. Istina odeljena od tih motiva duhovna je, jer potiče od božanstva. Što od božanstva potiče to je duhovno i to se preko ljubavi pripaja čoveku, jer je ljubav duhovno spajanje". Mislite li da je slučajno to, što se roman UJKIN DOM otvara jednom ljubavnom epizodom koja je spoj delotvorne ljubavi i vere? Ničeg slučajnog, dakle, u oba romana nema, ni u Ujkinom domu, ni u Liturgiji. To su zasebne knjige, ali oba romana "funkcionišu" - da se poslužim nerado jednim pojmom iz fizike - na principu "spojenih sudova". Likvidacija imperatorske ruske porodice u Jekaterinburgu predstavlja gnusan zločin, koji je i danas obavijen misterijom. Nisam bio u prilici da vidim dokumenta koja se tiču toga zločina boljševika, a nalaze se u "Arhivu Sokolov". Boljševici su se trudili, nastojali da sakriju istinu o tome, i u tome su uspevali decenijama. Ali, pogledajte kako su završili egzekutori i naredbodavci toga zločina : niko nije izmakao Pravdi!
Kad je reč o proročanstvima kroz povest ljudskog roda, čini mi se da treba biti rezervisan prema svakom onom proročanstvu koje ima izvesnu, skrivenu ili neskrivenu političku pozadinu. Da li postoji i kakva veza mojih romana sa Kremanskim proročanstvom?
Neka čitalac otvori roman LITURGIJA na 50. stranici i tamo će mu se kazati samo. Mnoga su se proročanstva obistinila, a neka se upravo obistinjuju.
Svet je Celina. Sve je u vezi, prošlost i sadašnjost, zemlja i nebo, nebo i pakao, život i smrt, sudbina i farsa. Istorija je često iracionalna, nalik na stihiju, a tamo gde je stihija ponela konkretne ljude, nema slobode, jer istorija čoveka nosi kao povodanj penu, šušanj ili slamku.
Na neka od pitanja postavljenih (meni) 1997. godine odgovorio je Dostojevski pre više od sto godina! Dostojevski je video i predvideo. Dostojevski je ne samo naslutio neke stvari koje će se dogoditi u XX veku, nego ih i opisao, bolje od istoričara, naučnika. Jer je Dostojevski video duboku protivurečnost između socijalizma i hrišćanstva. Ovaj vek, XX to je vek hokus-pokusa! Boljševici više liče na jezuite, nego na svoje pretke. Misija Rusije nikada nije bila u internacionalizmu, u širenju mačem, već u pokoravanju duhom. Boljševizam je, pored mnogih zala, doneo obožavanje jednog čoveka, Vođe, čudovišni kolektivizam. Kolektivizam boljševičog tipa sputava, ako ne i uništava maksimalan razvoj ličnosti i sopstvene volje. U tom kolektivizmu, kao i u socijalizmu je iverje, strugotina. Ne može vođa biti ideja kolektivnog čovečanstva, mase, svih - ali boljševizam i svi njegovi sledbenici su pokazali - da može. U socijalizmu i boljševizmu nema ideala, ili ako ga ima, onda je to nešto drugo - biti slepo pokoran. Ideal je nešto drugo:
"Dosegnuti najviši stepen svesti i duhovnog razvoja, potpuno spoznati svoje ja i dati sve to po svojoj volji svima. I zaista, šta bolje može da učini čovek koji je sve dobio, sve spoznao i postao svemoćan? Ako ga ostavite u stanju podvojenih ličnosti, nećete otići dalje od trbuha. Socijalisti ne idu dalje od trbuha". Živimo u vremenu koje je teško, i čitanje Dostojevskog bi mnogima pomoglo mnogo više od čitanja knjiga, koje se danas objavljuju, ili od listova i časopisa koji danas izlaze, da razumeju Celinu, ili ono što nam se događa, i što će nam se tek dogoditi! Svakodnevno susrećemo ljude koji ni u ludilu ne bi ušli u razgovor o besmrtnosti duše, za koje su čizme bolje od Šekspira. Socijalizam koji se klanja svom vrhovnom Bogu -trbuhu, ne, to nije nikada bilo po ukusu jednog pravog pisca! Pisac ne traži neke nove gospodare, on želi da bude gospodar nad samim sobom, nad svojim ja; on želi da žrtvuje svoje ja i da ga da svima, jer u tome ima nešto neodoljivo, čarobno, neminovno, pa i neobjašnjivo. Došao je kraj epohe Hokus - pokusa, došlo je vreme da se piše istorija Hokus-pokusa...
Miroslav Lukić*
*
Ovaj tekst (razgovor) objavio je beogradski književni časopis
"SAVREMENIK plus" ( 55 - 56 - 57 / 1998 ).
Razgovor s povodom, koji sam obavio sa piscem, bio je ponuđen beogradskoj "Politici", i pošto ga nije prihvatila, ponudio sam ga : "Demokratiji" (Svet knjige).
Časopis "SAVREMENIK plus" objavio je razgovor doslovce. U to vreme, kada je ovaj časopis izašao , ja sam se nalazio u rodnom mestu Tušinje, na Durmitoru, gde sam negovao mog starijeg brata bolesnog na smrt. Nakon ukopa brata , vratio sam se u Beograd, gde su me čekale nove objavljene knjige Miroslava Lukića : roman TRGOVCI SVETLOŠĆU i obimna pesnička knjiga RAJSKA SVEĆA.
Profesor sam i publicist, u mojim žilama teče krv crnogorskih Cerovića, jedne stare familije čije postojanje se može pratiti nekoliko vekova unazad. Rođen sam 1939. godine. Radio sam kao novinar televizije Crne Gore, ali sam taj posao u svoje vreme morao napustiti zbog "nepodobnosti".... -
napomena Batrića Cerovića, koji je vodio razgovor sa Lukićem. Ti razgovori su objavljeni, kasnije, u celini, u okviru knjige Miroslava Lukića ISTOČNIK ( 25. knjiga UMETNOSTI MAHAGONIJA), Beograd, Mobarov institut: ZAVETINE, 2002, 132 str., str 13-23. Rešili smo da objavimo odlomke iz tih razgovora sa piscem, objavljene pre 10 i više godina, kako bi se razumeo "slučaj pisca Lukića" i kako bi najširi krug posetilaca ovog bloga i časopisa video šta su to i zbog čega gušili i onemogućavali ovog pisca u njegovoj zemlji... (K. I. )

Нема коментара: